Trenutno ne potapate
svoje sunca i vode željno telo u nekom od proverenih, bliskih mora ili na
nekoj dalekoj, namenjenoj egzotičarima, obali? Ne lomatate noge po gudurama
domaćih ili tudjinskih planinskih venaca, hvatajući primetnu nijansu koju je nešto
jeftinije moguće kupiti u solarijumu? Ne lečite bolne udove i kičmene pršljenove
u nekoj od preživelih banja sa ili bez vaučera, ili nekoj stranoj, na glasu
spa? Jasno je onda da ste ili točkić
vlade u zalasku, ili pak budući vladalac u izlasku; ili "socijalno"
biće koje "živi" od socijale s kojom može priuštiti tek komadić
hleba, čašu česmuše i lavor za pirkanje; ili uposlenik
na minimalcu, ili srednje žalosnoj tj. prosečnoj plati; ili mrzitelj
letnjih koještarija zvanih letovanje; ili čak sam
premijer lično koji od 365 ili 6 dana, radi celih 367, bez namere da uopšte
odmara osim izmedju ponoći i 3 ujutru kad mora da ustane i pripremi se za prijem
par desetina hiljada zainteresovanih građana koje će u maniru pravog
profesionalca, ali malo emotivno i više intelektualno, na momente rodjački a pre svega
domaćinski, ugostiti do
negde pred svoju laganu večeru.
Ukoliko ste iz one prve grupe, ne treba vam
zavideti jer ćete po nalogu svog i našeg Boga Oca, odmora videti tek u
septembru. To i nije tako loše jer su aranžmani tad znatno jeftiniji, čime se neće
ugroziti vaš bedan porodični, iako će se podjednako opteretiti jak državni budžet
isceđen iz neposlušnih poreskih obveznika. Malo je samo nejasno kako to
"tehničari" tj. Vlada u ostavci i dalje vlada za iste džeparce, dok će
novoformirana umesto odmah na posao krenuti da odmara a da nije stigla ni da se
umori od prethodnog nerada. Osim ako se pod tim ne podrazumeva obilan vonj tokom
lobiranja za neku od pozicija apostola. No dobro, u vremenima kada smo najjači
magnet za strane investicije, što bi trebalo da iznosi negde jačinu magnetnog
polja oko 100 tesla (to je jače od onog naj američkog), apsolutno ima smisla uraditi
nešto po pitanju podizanja (osim novog našem najvećem naučniku) i jednog spomenika
u čast Oca Bogova koji je zaslužan kako za sputavanje godišnjih odmora
saradnika, tako i za to što imamo najbolje radnike za "te pare" koje
čine cenu rada. S obzirom da je u pitanju suma za koju taj civilizovan svet
investitora ne želi ujutru da otvori očni kapak i započne
svoj radni dan, zemlja belog roblja koje radi poput crnaca ili žutaća za šaku
zrnevlja, uistinu nije loše mesto za bilo kakav naučni eksperiment o neprekidnom
protoku besplatne energije koja pokreće ogroman kapital.
Iz tog razloga više
nismo na rubu propasti, već jedna od najbogatijih država Evrope, te svako
spadanje u grupu onih kojima je kada milija od mora, ravnica od brda, smog od
kiseonika, zaslužuje dobijanje ordenja za nehedonizam. Posla ionako ima previše,
samo treba mudro ekonomisati. U to ime, protiv uroka neumerenog budućeg roda, prekomernu
količinu paradajza treba zavrljačiti u potoke, mleko proliti niz asfalt, a maloletnicima i penzionerima radne navike
uterati letovanjem na voćnim plantažama gde će nakon 12-časovnog rada, osim
kontinentalne nijanse barabar merljive sa morskom, obezbediti i "te
pare".
Slabo podnošljivu vrelinu
leta rashladjuje dodatno razvijanje dobrih medjunesusedskih odnosa povremeno
daleke, ali sa tendencijom nam približavanja Amerike, i oduvek prijateljske Kube koja sticajem
okolnosti na svojoj teritoriji održava neprijateljsku američku vojnu bazu i
ozloglašeni zatvor Gvantanamo. Ozloglašen
jer je u pitanju sabirni centar nahvatanih mudžahedina, verskih fanatika,
zarobljenika sa područja Avganistana i Iraka, navodnih ili pravih terorista
koji su dolaskom na dotično mesto obezbedili jednosobne samačke stanove i mučenja
o kojima se glasno ne govori. Po nalogu sada već bivšeg imperijalističkog predsednika,
poznatog mirovnog nobelovca, zatvor raseljava svoje stanovnike diljem sveta. U
cilju praćenja svetskog trenda uvlačenja malih i nevoljenih u nezasite pozadine
moćnika, dvojica dobrih momaka koji su verno sluzili Al Kaidi i Talibanima, i
koji znaju sve tajne efikasnih samoubilačkih i masovnih terorističkih akcija,
mogu nakon velikodušnog odobrenja naše domovine, računati na poznatu srpsku dobrodošlicu
sa hlebom i solju. Dobijanje državljanstva se podrazumeva, kao i povezivanje sa
ličnim porodicama i centralama u Sandžaku i Gornjoj Maoči. Sunovratnom
politikom preuzimanja tudjeg otpada, pa i ljudskog, pomirićemo sopstvenu
humanost i ideju svih prevazidjenih opasnosti po nacionalnu i svetsku
bezbednost.
Mi volimo svet. Samo sebe ne.
(Jul 2016)
No comments:
Post a Comment