“Ugroženost samog materijalnog i psihičkog opstanka
prinuđava ljude da pobegnu od samoće, koja je mogla za njih da predstavlja i
nešto pozitivno, i to: ili konformizam lažnog uklapanja u kolektiv, ili je
bekstvo od sebe i samoće izvedeno u onu vrstu delimične ili potpune
usamljenosti u kojoj se lako postaje plen raznih telesnih ili duševnih
bolesti.”
“Ako ste usamljeni, to je zbog toga što ste sami
sebe izolovali, ako ste dovoljno skromni nećete nikada ostati usamljeni.
Pokušajte da siđete i naučite skromnost i nećete nikada više biti sami.“
“Ono što čovek stvarno voli u sebi i kod drugoga
je njegov idealni Ego čije je poreklo duboko, sa korenima i u
prošlosti čovečanstva“. Najviši cilj razvoja svake osobe treba da bude “…ne
samo uzimanje i zadovoljavanje fizičke napetosti već i radosno davanje i
predavanje sebe drugome.”
“Nema granica čovekovog sazrevanja u toku njegovog
života. Sposobnost da se voli neko drugi, a ne samo sebe. Sposobnost
kontrolisanja nagona i impulsa. Podnošenja neprijatnosti, bola i patnje.
Posedovanje zrele, a ne infantilne svesti. Umerena agresivnost bez reakcije
besa ili mržnje. Sposobnost da se bude nezavisan. Sve ovo su važni kriterijumi
u savremenoj psihologiji.“
“Pokušavam da uzalud prodrem u misteriju smisla
istorije. Sve u njoj izgleda zbrkano, nelogično, slučajno. Ali, ako čovek hoće
da bude dovoljno iskren i pošten prema sebi, onda mu njegov život, pa i život
njegove porodice, kada dospe u srednje godine, izgleda logičan, smislen i
upravo takav kakav je bio. A to je najvažnije i to je poruka Jevanđelja“.
“Brak je doživotni izazov partnerima! Potrebno je
paralelno samopopravljanje. [U vezi odnosa posla i partnerskog
suživota]Potrebno je da ostane bar malo ljubavi, poštovanja i interesovanja za
partnera. Partner poznaje našu Senku, Personu, Animu, Animusa, ona ne može
i neće da nam se divi.”
“Svaka indivudualnost je vezana za bol. Čovek je postao
individualist onda kada je uspeo da se zagleda duboko u sebe i kaže: postojim,
dakle patim! Radost je deo ljubavi. Lust will tiefe, tiefe Ewigkeit –
Zadovoljstvo traži duboku večnost. U životu srećemo uglavnom tri vrste
ljudi: oni koji sude, oni koji mere i one koji opraštaju. Treba se čuvati
da ne upadnemo u prve dve grupe.”
“Neki drevni mudrac je rekao: Kad nešto želiš u
životu, najpre moraš razmisliti hladnim razumom, zatim toplim srcem prihvatiti,
a potom čistim rukama izvršiti.”
“Čovek je zadovoljan i naslađuje se kada ga neko voli,
ali je radostan kada on voli. Ljubav i radost svakako su čovekove osobine i
doživljaji koji ga čine najvećom snagom prirode.”
“Prirodnoj težnji prema ljubavi potrebni su povoljni
uslovi za razvoj. Jer voleti drugog čoveka znači i razumeti ga, a svakako i –
opraštati mu. Nije, doduše lako voleti čoveka onakvog kakav jeste, ali samo ako
budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog
kakav jeste, podstaći ćemo ga da postane onakav kakav može da bude.”
"Oblici ljubavi (tri najčešće): ljubav
prema roditeljima, ljubav prema deci, ljubav prema partneru.
Naravno, postoji ljubav prema Bogu. Ljubav prema otadžbini,
profesiji…Ljubav treba negovati. Imamo duhovnu ljubav, intelektualnu,
emotivnu i fizičku. Neću da rangiram, svaka od tih ljubavi je bitna.
Četiri komponente nikad nisu zadovoljene
jer idealnog braka nema. Neka budu dve, i kod jednog i kod drugog… Ne
znam koje… Svaka je značajna.Naravno, najteže je uskladiti emotivni
život. Intelektualni, najlakše. Čim primetite da u braku jedna od ovih
komponenti slabi, odmah negujte neke druge (sve četiri treba). Ne
zapuštati fizičku ljubav, naročito u srednjim godinama".
"Ne znam da li je ijedan čovek u stanju da voli
ako nije bio voljen. Ili, na drugi način, koliko smo i sa kakvom snagom u
detinjstvu bili voljeni, toliko i mi volimo druge."
“Radoznalost i ljubopitljivost nisu iste stvari.
Nemojte svoju decu pretvarati u ljubopitljivu decu. Dete se rađa vrlo složeno.
Da ne plašim mlade, ali, fetus sve pamti. Jako je važno da majka dete nosi
radosno. Pazite, nije isto radosno i veselo. Treba da nosi, koliko god može, sa
radošću. Naravno i otac je jako važan. Treba oboje podjednako da žele dete. I
nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća
jer ona svoja osećanja prenosi fetusu. Znate kako, kad je majka ljuta dete se
sklanja na kraj posteljice, a kad je srećna dete se penje prema srcu.”
„Saznavati i osećati svoje ništavilo mnogo je manje
ništavilo od oholosti. Jer oholost je ne samo neznanje nego i glupost. Oholost
je mati svih gluposti i svih zala ljudskih. Poznati sebe znači uvideti svoju
nemoć i svoje ništavilo; potom doći do skrušenosti srca, i najzad zavapiti Bogu
za milost i pomoć. Dokle god čovek ne zadobije smirenje, ne zadobija nagradu za
svoja dela. Nagrada se daje ne za dela, nego za smirenje.“
„Blago čoveku koji sa strpljenjem i nadom podnosi sva
stradanja u životu. Svojstvo je razumna čoveka da uzroke svome stradanju uvek
traži prvo u sebi samom, a svojstvo je nerazumnog da uvek i vazda podiže žalbu
na druge.“
„Čovek mrzi onoga protiv koga greši. Prvo ga se boji, a
onda mrzi.
"Kad čovek učini greh prema prijatelju svome,
najpre ga obuzima strah, koji se ubrzo pretvara u mržnju. A mržnja sasvim
zaslepljuje."
"Čovek mrzi onoga ko zna njegov greh. Prvo ga se
boji, pa onda mrzi.“
„Razočarenje u sebe, to je šibanje sebe. Dokle ćete
šibati druge, i pretvarati se da vas boli? Dokle ćete zatiskivati uši da ne
čujete one koji drugom stranom ulice idu, uporedo sa vama, i objavljuju
razočarenje u vas? Oslušnite, koliko glasova govori o razočarenju u vas?“
„Mi navlačimo zlo na sebe zlom u sebi. To je tako
pouzdano kao što jedan magnet privlači drugi.
Mi bismo se užasnuli, kad bismo umeli da shvatimo i
izračunamo koliko zla mi nanosimo ljudima zlim pomislima i zlim željama. Da,
koliko zla svima živim bićima i koliko povreda vasioni! A obradovali bismo se,
kad bismo umeli shvatiti i izračunati, koliko dobra mi činimo ljudima i svima
živim bićima svojim blagim pomislima i plemenitim željama. Radost naša
pak bila bi savršena, kada bismo mogli shvatiti i izračunati, koliko tek dobra
mi činimo svima i svakome u ovoj vasioni molitvom za sve i za svakoga.
Od zlih misli pa do zlih reči i zlih dela nije dalje
nego od semena do korena biljke. Znači, tu i nema nikakva rastojanja, nego sve
stoji jedno s drugim u organskoj vezi.“
„Moral dužnosti jeste moral sluge i roba. Moral ljubavi
jeste moral čoveka. Reč dužnost uvreda je ljubavi. Ljubav nije dužna ništa,
nudi sve. Neznanje dužnosti jedino je neznanje ljubavi. Ljubav je jedina reč
pre greha, dužnost je jedina reč posle greha. Ljubav daruje, dužnost zadužuje.“
„Blago tebi ako ti um u srcu počiva!“
„Oni koji žive pod jednim krovom s nama i koji su
toliko užurbani oko naše telesne nege i ugodnosti, često su najljući
neprijatelji našeg spasenja.“
„Nije li samo društvo svojim jednostranim sistemom
obrazovanja odgovorno za izgrađivanje ljudi koji postaju vešti ekonomisti,
pravnici, lekari, političari, ali bez čvrstine karaktera i moralne pouzdanosti
u međuljudskim odnosima.“
„Ko zna da li se može nazvati obrazovanom jedna varoška
dama pre nego jedna stidljiva čobanica u planini! Tu se nikad neće doći do
saglasnosti, dok god se ne vratimo na narodni pojam obrazovanosti, i ne
kažemo: obrazovan je onaj ko ima obraza. A ko nema obraza, nije
obrazovan, pa ma gde živeo, ma kakav položaj zauzimao i ma koliku gomilu znanja
u glavi nosio.“
„Ko nema strpljenja sa nama kada grešimo, ne voli nas.
Ne voli nas ni onaj ko nam ne oprašta ni kada se kajemo za grehe. A najmanje
nas voli onaj koji se ne raduje našoj popravci.“
* * *
Kada
mudrost, duhovnost, mir duše, misli i jezika, vera u dobrotu i viši smisao,
posvećenost, erudicija, blagost, predani rad, iskustvo, ljubav prema čoveku,
ali i Bogu dosegne svoj kraj, pri tom sa večitom nadom da postoji nešto i neki
u kojima leže istovetne ili bar slične moći, onda preostaje "samo" -
Čovek i njegovo Delo. Toliko veliki i moćan da zjapi velika praznina zbog njegovog
nestanka, ali ispunjena ogromnim poštovanjem prema svemu što je uradio. Ne
postoji na našim prostorima prevelik broj ljudi koji je zavredio toliko sati
slušanja, čitanja, citiranja. Na sreću ima ih. Na radost nekih, sve to su mogli
da čuju uživo, skoro do samog njegovog kraja. Duboka starost nije bila prepreka
da se s voljom podeli toplina, istinitost, suština dubokih misli. Možda je zbog
takve vrednosti broj takvih duhovno i intelektualno moćnih ljudi mali, da se
poput znamenitih zrna u moru ništavila odvoje, očvrsnu u biser. Da budu
primetni i zbog posebnosti čuvani od strane onih kojima su objašnjenja,
otkrovenja, zaključci ili nenametljivi saveti bitni. Otud gospodinu Vladeti
Jerotiću pripada posebno mesto. I niko mu ga nikad ne može oduzeti. Slava
Čoveku. Poštovanje izuzetnom životu koji se imao rašta i stvoriti. Ostanak
delima što su iz ljubavi nastala. Srećan put!
I
još puno toga...
No comments:
Post a Comment