Naredne
godine, ako vremenske, investicione i ostale ovdašnje neprilike dozvole, a
osmišljeni plan klizi kao po loju, Srbija će postati uglavljeni delić velike
trgovinske švedske slagalice zvane - IKEA. Kako je ceo proces pokretanja ideje
i pokušaja njene realizacije, od prikupljanja neophodnih dozvola pa do konačne
odluke o datumu krčenja terena, trajao skoro dve decenije, valjalo bi se uzdati
da je došao pravi trenutak da se toliki trud upornim Švedjanima i već umornim
od obećanja Srbima na kraju isplati.
Strani
investitor je kao i ostale inokolege po privrednim ulaganjima, samo stavio prst
na zemljopisnu kartu i tako odlučio gde je najbolji teren za 30.000 kvadrata
jedne od 380 prodavnica rasprostrtih diljem sveta. Bubanj Potok, mesto drumskog
harača blizu prestonice će sticajem okolnosti, a i zahvaljujući gradjevinskoj
kompaniji iz Austrije "Strabag" koja je pobedila na tenderu Vlade
Srbije za izmeštanje naplatne rampe, doživeti transformaciju. Kako Vrčinci više
ne bi bespotrebno plaćali putarinu, a ostali se u narednih 100 godina bolje
povezali sa obilaznicama, kako bi se broj putničkih traka uvećao, a protok
saobraćaja na potezu sever - jug Srbije ubrzao, i kako bi pre svega gospodin
Ingvar Kamprad, inače vremešni vlasnik Ikee mogao konačno mirno otići u
penziju, to će sa 2 milijarde dinara ceo proces biti priveden srećnim
krajevima. Finansijski poduhvat će kompaniju vlasnicu koštati nekih 70 miliona
evra. Na tri milijarde dolara godišnje zarade, to mu i ne dodje nešto
gubitnički, a s obzirom na grickanje noktiju nestrpljivih srpskih potrošača
koji su godinama zavideli susedima i ostalom nezaostalom svetu na prodajnim
karikama ovog trgovinskog lanca, ulog će sigurno biti brzo i višestruko vraćen.
Pored
prodajnog prostora, kupci će moći da računaju i na 1500 parking mesta, dečiju
igraonicu, restoran u kome se može odmoriti od spiralnog kretanja, uz solidni
prezalogaj. Takođe i na preko 10.000 proizvoda različite namene i kategorija,
specifičnih imena izvedenih iz naziva gradova, ostrva i jezera na severu
Evrope. Možete sedeti i jesti na nečemu finskom, stavljati garderobu u nečemu
norveškom, piti kafu i odmoriti se na krevetu, te dirati kvake na švedskom,
sedeti i pisati na nečemu što nosi muška, a kačiti zavese ženskih imena, čiji
će dodaci proširiti vaše znanje terminima iz matematike, hodati po
"dancima", pokrivati se "biljkama i dragim kamenjem".
Opsluživaće vas 300 skoro nevidljivih, ali uvek predusretljivih i
ljubaznih radnika, koji su imali sreće da budu izabrani (kako prvi krug
konkursa ovih dana objavljuje) izmedju potencijalnih 100.000 očajničkih prijava
za posao do datuma otvaranja, za još očajnijih 200 evra mesečne plate.
Skromnost i prilagodljivost naših ljudi je oduvek bila vrlina, a priča se
savršeno uklapa i u asketski život gorepomenutog i za primer umerenosti često
spominjanog vlasnika Kamprada koji je dobrim trgovačkim njuhom uspeo da izgradi
imperiju koju nadgleda iz poslovične, poreski olakšavajuće, ugodne Švajcarske.
Najveće bogatstvo Ikee po njegovim rečima u stvari čine njeni (realno slabo
plaćeni, ali valjda lojalni) prodavci i zahvalni kupci, zahvaljujući čemu se on
sam nalazi na listi najbogatijih ljudi na svetu. Sami Švedjani tvrde da je
gospodin Ingvar čovek sa dva lica. Inače, zvanični podaci takodje tvrde da je
80-tih godina IKEA svoje troškove smanjivala korišćenjem proizvodnih pogona u
Istočnoj Nemačkoj, kao i angažovanjem nemačkih političkih zatvorenika u vidu
jeftine radne snage. Nešto od mobinga i zlostavljanja prijavljuju i
Australijanci, dok su neka arheološka nalazišta u Kini i istorijske zgrade u
Americi bili uništeni zbog uperenog prsta na odgovarajuće lokacije.
Što
se Srbije tiče, postoje čvrsta obećanja da će ovdašnji kupci kao i svi drugi,
imati mogućnost nabavke kvalitetnog nameštaja i svega ostalog po veoma
povoljnim cenama. On se inače (dobro za sklone majstoričarstvu) samostalno
sastavlja kod kuće. Da li će nam biti desektovane šume za nameštaj ipak
izuzetno sumnjivog kvaliteta, to je već pitanje otkrića u neposrednoj
budućnosti, ali drvnog potencijala imamo, to (se) sva(ka)ko zna. No, susedi
Hrvati tvrde je za istu robu potrebno više platiti u Zagrebu no u Budimpešti, a
isto plasiraju i Kanadjani dižući glas protiv Amerikanaca gde je opet sve skoro
duplo jeftinije.
Ko
ne želi da izneveri još uvek dišuću premda klecajuću domaću industriju
nameštaja, može poput premijera (obećao zajedno sa kamenom temeljcem) barem da
kupi oklagiju i dasku za sečenje. Ako ništa drugo, valja za utehu prošetati i
uzeti besplatni katalog. I drvene olovčice!
(Maj 2016)
No comments:
Post a Comment