Zauzeti neko od prvih deset mesta na
dvo- ili trocifrenoj brojčanoj skali evropske ili svetske liste, ne zvuči
nimalo loše. Štaviše, govori o tome da se neko poprilično potrudio da to i
postigne. Kada se tome pristupi sa aspekta napornog treninga koji (neki tvrde)
pruža izuzetno fizičko i psihičko zadovoljstvo, onda definitivno treba
"odati dubok naklon" za upornost. Verovatno suštinu hedonizma, bez
obzira na oblik, valja poštovati čak i kada ispolji neprijatne indvidualne i
kolektivne posledice. Visoko četvrto mesto koje po količini unetog alkohola
Srbija drži u Evropi, potvrđuje da mi i te kako možemo biti blizu nekih vrhova
po nečemu, osim po nesuvisloj politici prepoznatljivi, a i prigodni za društvo
i opuštanje bez skoro ikakvih (kvantitativnih i starosnih) ograničenja.
Zovu ih bombondžijama (sigurno ne zbog
likerskih bombona), mokrom braćom (bez tečnosti je nemoguce preživeti, dok bez
toplote i može), alkosima (zvuči latinski prefinjenije, iako je obična
skraćenica), pijanistima (nepogrešivo umeju da odsviraju svaki ponuđeni
aperitiv i to bez gledanja u meni), a često i sisarima (iako je logičnije da
upadnu u grupu Porifera, ili tkzv. sunđera).
Postavljanje solidnih temelja za nastanak
vanrednog ljubitelja i “ljubimca” dobre i nikakve kapljice kreće od momenta
kada se zakorači u život. Preko 25% problematičih konzumenata alkohola koji su
rešili da postanu roditelji, verovatno će proslaviti taj bitni dogadjaj
završivši u delirijumu. Umereni, kojih je preko 70% će i pored unetog pića
narednog dana znati i sopstveno i detetovo ime, dok će apstinentnih 5% ovo
životno pretumbavanje podneti potpuno trez(ve)no. Ukoliko se za takve ili manje
bitne povode priča ponovi, dok mališan(ka) obilaskom prodavnica uredno osim
cigaretama i alkoholnim pićem snabdeva jednog ili oba roditelja (osim što će na
jednog tatu tu doći 3 mame, premda je u zlatno vreme deka i baka taj odnos bio
1:13), dete će verovatno negde u vreme polaska u školu već iskusno oblizivati
rakijske čašice i skidati penu sa ivice čaše. U 12-oj godini će već imati
prva ošamućenja praćena sitnijim mučninama, koje svoj uzbudljivi scenario
najčešće zaokružuju ispiranjem stomaka, usled trovanja alkoholom na proslavama
rodjendana, malih i velikih matura. Kako vreme prolazi to je vremenski period
potpadanja alkoholnim dražima duži, a količina protočne hemije veća, što
je samo dokaz da je redovna praksa jedini pouzdani izvor životnih, a time i
"tekućih" iskustava. Uslediće venčanja, krštenja, zapošljavanja,
razlozi za patnju, očajanja, ushićenja, da bi se sve završilo sa jednim ili
više "neka mu/joj je laka zemlja" (u zavisnosti koliko je
bliskost i ljubav - ka pokojniku i čaši velika).
U 15% saobraćajnih nesreća će upravo On
biti kriv što je neko ostao osakaćen, ili ostao bez sebe, nekih bliskih ili
drugih. Doduše, u Srbiji će zbog ovog prekršaja vozač, ako ga uhvate, ostati
olakšan za 50 do 170 evra, ali će zato u Austriji ili Italiji isti poželeti da
zauvek pređe na vodu i “vodene preradjevine”.
Pred veoma alkoholisanom osobom, koja
osim pića u sebi nosi i nešto od ludila, i koja vas može zbog nekog duga,
upućenog pogleda, gesta, reči, ili usput zapaziti, tek u 50% slučajeva imate
šanse da dočekate novi dan.
Ako volite alkohol, ali ne volite
život, 20% vas će konačno ostaviti ovo prvo, ali ostati i bez ovog
drugog. Čak i ako ga cenite, ali više volite alkohol, računajte da će vam
On (u)skratiti barem 5000 dana života.
Oko 2/3 ozbiljnih alkoholičara dolazi
iz alkoholičarskih porodica. 1/3 incidenata izazivaju pijanci. 30% lečenih
alkoholičara su samci. I da, alkoholizam nije definitivno izlečiva bolest.
Naravno, prekomerni alkohol nije ni lek, iako vas mogu namazati rakijom da vam
ubiju temperaturu, onemoćaju bakterije u grebajućem grlu, ili smanje otok od
nervoznog zuba. Alkoholom nećete doseći nirvanu, iako možete svet videti u
ružičastim nijansama. I nikako ne bežite od belih miševa iz predstave delirium
tremensa.
Naravno, zameniti alkohol vodom značilo
bi uskratiti sebi zadovoljstvo uživanja u nekoj čaši(ci) kvalitetnih
pića. Čaša dobrog vina, nešto malo gorkosti piva, slatkoće likera, ljutine
rakije i vatrometa raznih ukusa nije razlog za samobičevanje. Ne morate baš
piti da ga/je zaboravite. Niti se častiti "unučićima" i
"nameštajem" kad ophrva tuga ili neizmerna radost. I hrana može biti
fina uteha, a slasne krofne, salčići, ili vanilice sa rakijom, spokojstva
vrede. Prijatno - živeli! I sa ne baš slavne i korisne liste se (s)maknuli.
Srednjenepčanost je vrlina.
(April 2016)
No comments:
Post a Comment