Probuditi se i ponadati da će dan doneti isključivo pozitivne
vesti, ili barem ostati u statusu nezaprepašćenja nezamislivim, neprijatnim
činjenicama, verovatno je slika sa kojom se svako(dnevno) suočava. Ipak, život
uporno i tvrdoglavo demantuje te pokušaje očuvanja jedva dostignutog mira, bez
obzira na uzrast, pol, status, mesto življenja, iako se poslednje može uzeti
kao štih na koji valja računati, čak i u vremenu sveopšteg haosa.
Izlistati dnevnu štampu, odslušati vesti, pročitati internet
informacije, čuti priču neutralnih, poznanika ili suseda, načini su kojim
dopiremo da realnih dešavanja koja sigurno utiču na naš život. Nekada u većoj,
nekada u manjoj meri, nekada tek površno i pored izrazito negativnih
konotacija. Nasilne smrti, nasilni životi, prisilna ponašanja, prisilno
ćutanje, silni ljudi, silne nepravde.
Imunitet na izloženost tome nekome neobjašnjivo jača, dok drugima potmulo i postepeno rastače zdravi razum. Postavlja se pitanje - da li je razlog tome drugačije razgraničenje dobra i zla kod pojedinaca i grupa i ima li to veze sa slobodom, zadovoljstvom sobom i životom koji (ne) dodiruje nesreća nepoznatih? Ili sistemom?
Imunitet na izloženost tome nekome neobjašnjivo jača, dok drugima potmulo i postepeno rastače zdravi razum. Postavlja se pitanje - da li je razlog tome drugačije razgraničenje dobra i zla kod pojedinaca i grupa i ima li to veze sa slobodom, zadovoljstvom sobom i životom koji (ne) dodiruje nesreća nepoznatih? Ili sistemom?
Da li smo se i koliko ozbiljno pozabavili činjenicom da je u
nekoliko poslednjih godina bilo hitno i neophodno doneti neke konkretne zakone,
a i njihove predloge, kojima bi se nehajnom ponašanju nadležnih, smrtima
nedužnih, nerazumu okrivljenih bar nekako stalo na put? Ima ih više i mnogi
nose lična imena. To su imena nesrećnih žrtava čije su nasilne smrti pokrenule
burnije ili tiše proteste i postala razlog preispitivanja zakonodavnog sistema.
Tijanin zakon - donet nakon tragedije 15-godišnje Tijane Jurić, po
nestanku zlostavljane i ubijene. Po ovom zakonu, nakon prijave nestalog
maloletnog lica, policija odmah kreće u potragu, uz moguće angažovanje
specijalizovanih jedinica.
Marijin zakon - donet nakon brutalnog zlostavljanja i ubistva
8-godišnje Marije Jovanović. Njen ubica nije doživeo konačnu kaznu, ali je ovim
zakonom pooštren tretman prema pedofilskim počiniocima.
Tamarin zakon - donet nakon strahovitog požara u noćnom klubu,
kada je pored 25-godišnje Tamare Miladinović nastradalo još petoro mladih
ljudi. Zakonom bi trebalo obezbediti efikasniju kontrolu bezbednosti objekata u
kojima se okuplja veći broj ljudi, što bi pojačalo i odgovornost nadležnih.
Aleksin zakon - koji još uvek nije donet, a čiji je predlog
pokrenut od strane svih onih koji ne žele da se ikada više ponovi priča
nekažnjenog zlostavljanja dece od strane vršnjaka. Aleksa je javašluk i nemar
odraslih platio životom.
O tome da bi možda ozbiljno trebalo razmisliti da se donese neki
Andrein zakon (maloletna Andrea Bojanić nastradala na pešačkom prelazu, koju je
bahatom vožnjom pokosio sin vlasnika "najupečatljivije" TV kuće u
državi i gde konačna presuda još uvek nije doneta). Ili možda Draganov zakon
(54-godišnji Radoičić nastradao je kada je na njega u alkoholisanom stanju
naleteo poznati fudbaler, sin još poznatijeg oca, pobegavši sa mesta nesreće, a
potom i u drugu zemlju, bez još uvek donete presude). Ili možda Dimitrijev,
Nenadov i Majin zakon koji bi njihove i slične nesavesne roditelje strpale u
zatvor, jer maloletna deca NE SMEJU ostati sama u kući. Nužnost donošenja XYZ zakona,
kao i zakona o zakonu nepromenljive kazne, ili ublažavanja iste, jer je Neko iz
Nekog razloga veći od konačnosti. Činjenica je da postoje takvi koji su iznad
svakog donetog pravila. Samo donošenje i formalizovanje zakona ne znači da će
se on sam od sebe sprovesti. Ne znači da će pravda biti ostvarena, jer iako je
možda moguća, ona najčešće ostaje nedostižna. S odredjenim razlogom. Davidi
savremenog doba, koji se mentalno, verbalno ili čak fizički angažuju protiv
nemoralnosti, nailaze na klopku. Nedostižnost i dvostrukost aršina, nažalost
naša su realnost. Otud i osećanje nesigurnosti, varljive sreće, nepoverenja,
ugroženost mentalnog i duševnog imuniteta na svaki pokušaj izigravanja pravde.
Osećaj izneverenosti i očaja. Sa druge strane realno je prisutno i sasvim
suprotno osećanje - indiferentnost, pomirenost i potpuno ignorisanje te iste
nemilosrdne stvarnosti. Uklapanje i(li) podrška jačem. Dobro i zlo su na
klackalici.
Zakonitost svakodnevnog budjenja pred kojima će mnogi i dalje
bauljati žmureći, drugi gledati nemo, a ostali boreći se za svaku trunku
humanizma neće se nikad promeniti. Ipak, ostaje nada da će broj zakona koji ne
nosi nijedno lično ime biti sve manji. Kao i da će naš otpor i snaga izazivače
Golijate postaviti tamo gde im je mesto. "Budjenje" je dobar razlog za
realni životni san bez produženih košmara.
(Mart 2016)
No comments:
Post a Comment