Možda ste se i sami nekada, kao
dete ili mlad čovek, našli u situaciji koja se može lako i jednostavno
definisati kao scena užasa i bespomoćnosti. Ako na svoju sreću niste, sigurno
jeste sa nesrećnom pričom nekoga koga poznajete ili ko poznaje nekog kome se to
desilo, ili se pak dogodila nekom nepoznatom kao trauma provučena kroz štampane
ili elektronske medije, izazivajući bes i nemoć. Ogroman je broj sumornih priča
koje od sramote i straha nikada ne ugledaju svetlost dana ali uvuku večni mrak
u dušu nevinog, ostavljajući neizbrisiv doživotni ožiljak. Neke ostanu tajna zbog
premalog broja godina žrtve koja sigurno shvata bol ali ne shvata način na koji
to može dalje da spreči.
Prema zvaničnim podacima
prikupljenim od strane Incest trauma centra iz Beograda, a za
potrebe Nacionalne studije o društvenom problemu seksualnog zlostavljanja
dece, utvrdjeno je da u ovom trenutku u svakom školskom odeljenju postoji
četvoro maloletnika koji su preživeli odredjeni vid seksualnog nasilja ali
ujedno još četvoro koji poznaju nekoga ko je tome (bio) izložen. Više od
polovine žrtava neće naići na razumevanje onih kojima su se obratili za pomoć
dok svega 7 odsto prijavljuje počinjeni zločin!
Žrtva koju je podnela zlosrećna, silovanjem i ubistvom uklonjena osmogodišnja devojčica,
podstakla je njenog oca na pokretanje inicijative donošenja novog zakona u
Srbiji pre dve godine – Zakona o posebnim merama za sprečavanje krivičnih dela
protiv polne slobode prema maloletnicima, što svakako jeste dobar uvod u neke
nove procedure koje bi siledžije pravedno kaznile. Takozvani „Marijin
zakon“ propisuje stroži nadzor nad pedofilima 20 godina nakon odsluženja kazne
zatvora. Takođe, nakon izdržavanja kazne pedofil postaje obavezan da se svakog
meseca javlja policiji u mestu prebivališta, da posećuje profesionalna
savetovališta, da obaveštava vlasti o promeni prebivališta, radnog mesta ili o
putovanju u inostranstvo. Dobar pomak u odnosu na predjašnju situaciju, no kako
činjenice govore, zločincu se velikodušno može odrezati kazna najviše do 15 godina, što se inače nikada ne dešava, da bi
sa žalbama i dobrim vladanjem boravak u instituciji sa besplatnom hranom i
izležavanjem nakon dve godine bio prekinut, a isti se obično dočepao slobode.
Ono što statistika neumoljivo tvrdi jeste da se preko 65% nasilnika vrati
predjašnjem životu, kao i da su preko 80% onih koji su neko slično nedelo
izvršili u periodu pre punoletstva definitivno na putu da isto krivično delo
ponove kasnije tokom života.
Jedna od predloženih dodatnih
mera koja se inače već u nekim zemljama sprovodi, odnosi se na hemijsku
kastraciju koju sačinjava redovna mesečna hormonska terapija kojom se potiskuje
seksualni nagon. U nekim državama se ova terapija sprovodi na dobrovoljnoj bazi
(računajući na savest i svest počinioca, čime se naravno i smisao kazne
anulira), dok se neretko na sav glas izriče primedba protiv tretmana uzimajući
ga kao ugrožavanje ljudskih prava i sloboda! Kao protivargument navode se i
hemijske promene u organizmu pacijenta pedofila (preciznije seksualnog
psihopatu) koji može zbog navedenog zaraditi osteporozu, povišen holesterol,
nestabilan krvni pritisak, što je definitivno po nekima nehumani produkt
ozvaničene invazije na hormonski status osobe koja pak po nekim novijim
objašnjenjima američkih psihijatara u stvari predstavlja ličnost sa osobitom
seksualnom orjentacijom (ukoliko samo ima ideje o pedofiliji ali ih ne sprovodi
iz nekog razloga) a ne sa psihičkom bolešću (koja to navodno jeste ako se ispad
desi i još ima grižu savesti – pedofili sa savešću?!).
U Velikoj Britaniji roditelj
ima prava da zatraži informaciju iz zatvorenih registara o počiniocima, kako bi
utvrdio da li stanuje u blizini potencijalnog manijaka. U Norveškoj kriminalac
poput kućnog ljubimca nosi ugradjeni čip pomoću koga je moguće pratiti njegovo
kretanje. U Sjedinjenim Američkim Državama je doživotna za ponovljene
prestupnike neretka kazna, kao i potpuno javna, dostupna lista imena svih
počinioca sa fotografijom, detaljnim fizičkim i opisom njegovih dotle
načinjenih prestupa.
Za razliku od neidentifikovanih
letećih prestupnika koji se u slučaju našeg podneblja uglavnom „prepoznaju“ i
pogadjaju po inicijalima, i kojima uglavnom preti ukor sudskog starešine i simbolična
kazna, osuda žrtve što je bila nepažljiva, dovoljno bezobrazna da ne prećuti
izazovnost situacije koju je možda sama prizvala, ili nezrela da proceni
opasnost je mnogo izvesnija.
Pedofila ima svuda, čak i na
onim mestima gde ih niko ne očekuje. Sramotni su i veoma opasni deo najbližeg
okruženja, ima ih među članovima porodice, bliskim rodjacima, komšijama,
prijateljima, prolaznicima, medju onima koji zvanično obrazuju, leče ili štite.
Sakriveni su iza zavese krvnog srodstva ili vrata virtuelnog sveta. Čekaju svoj
trenutak i parče zadovoljstva. I mogu se kladiti da je velika šansa da zbog još
uvek prisutne patrijarhalnosti i straha od osude žrtve a ne počinioca, a
delom i neverovanju u instituciju zaštite i deljenja pravde, mnogi bivaju
nekažnjeni za svoje mentalno izvitoperenje.
Ono što je krucijalno jeste –
koja je to kazna koja je adekvatna za urušavanje ideje o ljudskosti i ličnom
integritetu? Da li bolesnike treba skrivati i tolerantno davati nove šanse za
oporavak uz 65 ako ne i više % mogućnosti povraćaja na mesto zločina? Da li ih
u sistemu ozvaničenih ali traljavo sprovedenih zakona treba propustiti kroz
sopstveni filter odmazde? Da li ih treba zauvek ostaviti u šumi sa sebi sličnim
zverima, ogradjenoj visokom žicom sa strujnim naponom? Da li je lična nesreća
bivanjem čudovištem za nekog dovoljna kazna da bi bila tolerisana kao nebitna
stvar koja se može lečiti antibiotikom najkraće moguće kazne, ali i razumevanjem
sredine za njihovu bolest (ili seksualno opredeljenje što bi neki rekli)? Da li
ipak treba verovati sistemu koji ima obavezu ne samo da fizički već i psihički
zaštiti jednu naciju od potencijalnih opasnosti? Pitam, jer imam ideju kako bi
to izgledalo ali ne znam kako bi trebalo. Možda….
Ali ćutati nemojte!!! Ne budite
slepi i gluvi saučesnici priče u koju je teško poverovati ali postoji neka
šansa da jeste istina. Ne bojte se, i verujte da je Pravda ipak dostižna, makar
sumnjali u Sopstvenu sposobnost njenog dosegnuća.
(Oktobar 2015)
No comments:
Post a Comment